Božić u Hrvata - Badnjak
Christmas in Croatia- Christmas Eve


 

Badnjakom se naziva dan uoci Božica, a ime mu dolazi od rijeci "bdjeti", jer se na Badnju vecer bdije pobožno cekajuci Kristovo rodenje. Kako se u badnjoj se noci bdije razumljiva je uloga koju ima svjetlo. Neizostavne su još iz davnina uobicajene božicne svijece, a skoro u pravilu je kod svih Hrvata posebno za ovu priliku napravljena svijeca - svijeca voštanica. Badnji dan ili Badnjak je bogat božicnim obicajima i folklornim sadržajima. Na Badnjak se u našim ruralnim hrvatskim krajevima ženska celjad rano ustaje da na vrijeme, do zvuka vecernjih zvona uspije sve u kuci i oko kuce pocistiti i pripremiti obilje svakojake hrane i to nemrsne za badnju vecer i mrsne za sutrašnji Božic. Naime, na Badnjak nema objeda, jer se posti do veceri, a jede se samo navecer, ali i tada samo nemrsnu hranu. Vecera na Badnjak je posna, a izbor jela i pica osobit. Posebno priredena jela obilježena su kršcanskim simbolima, a blagovanje je pak isprepleteno božicnim nazdravicama i obicajima koji su usmjereni društvenom i gospodarskom dobru clanova obitelji. Glavno jelo je u pravilu bakalar, ili u nedostatku bakalara, neka druga vrsta ribe. U nekim krajevima se u kuci peku dva razlicito ukrašena kruha; jedan za Badnjak, a drugi za Božic. U drugim krajevima se pece samo jedan kruh koji na stolu treba biti od Badnjaka do Sveta tri kralja, a ovisno o pojedinim krajevima naziva se: cesnica, litanja, božic, krsnica, križica i dr. što je veci tim bolje, jer je to znak obilja u iducoj godini. U južnim krajevima se frigaju uštipci ili pršurate. Muška celjad treba na Badnjak temeljito srediti i obilno nahraniti blago, jer i ono treba osjetiti radost božicnih blagdana. Osim toga, na njima je da nabave sve namirnice te da donesu i iscijepaju dovoljna drva za naredne dane. Posebna im je dužnost da kuci donesu "badnjak", kako se, ovisno o pojedinim krajevima, zove debeli panj ili klada koji se stavlja na ognjište, ili dugacka zelena grana koja se prislanja uz zid kuce u blizini ulaznih vrata. Svi poslovi trebaju biti posvršavani do vecernje Zdrave Marije (vecernjeg zvona), nakon koje domacin objavljuje pocetak vecere. U prostoriji u kojoj se blaguje na odredeni se nacin rasprostire slama. Ona slama koja se stavlja pod stolnjak služi za gatanje. Koja žena izvuce dulju slamku imat ce dulju kudjelju. Prije nego se zapocne s vecerom, domacin unosi badnjak (panj) u kucu cestitajuci ukucanima, a oni mu zajednicki uzvracaju cestitke. Sve ide po tradicionalno ustaljenom ritualu, koji je karakteristican za svaku pojedinu sredinu, a cesto i za pojedinu obitelj. Veceru je valjalo završiti u predvidenom vremenu . Poslije vecere, neko vrijeme se sjedi i prica za stolom, a potom se mlada celjad obicno zaputi prema crkvi na polnocku, a stariji odlaze na pocinak. Vrhunac badnjeg bdjenja jest proslava polnocke. Upravo s bdjenjem je povezan niz obicaja: unošenje drva "badnjaka" koje gori na ognjištu tu noc i kasnije, zatim božicne svijece, jedne ili tri, redovito povezane trobojnicom. Bdjenje pocinje uvecer, kad se obitelj okuplja oko stola, još uvijek s posnim jelima, i unošenjem badnjaka i slame kad - barem u nekim hrvatskim krajevima - domacin pozdravlja ukucane pozdravom koji naviješta skori Božic "Faljen Isus! Na dobro vam došla badnja vecer"! Na taj pozdrav slijedi odgovor: "I s tobom zajedno!" Negdje je pozdrav bogatiji sadržajem: "Faljen vam bio Isus i Marija. Cestita vam Badnjica!" Odgovor glasi: "Cestita ti bila i duša, svitla obraza ko i do sada!" U dijelu Slavonije cestitari na badnje vece ulaze u kucu i govore: "Faljen Isus! Cestita vam badnja vecer i Adam i Eva", a odgovara se: "I vi živi i zdravi bili!" Uz donošenje panja badnjaka obicaj je unositi i slamu; negdje tu slamu ne prostiru samo po tlu vec je stavljaju i na stol pod stolnjak, a zatim slijedi vecera s osobito biranim jelima. Badnjak u gradu, sacuvao je tek dijelic seoskih tradicija, ali slavi se uz božicno drvce, uz kucne jaslice, uz pjevanje ili slušanje božicnih pjesama i uz posebno pripravljenu veceru. Najvažnije jest: bdjenje u išcekivanju polnocke. Sudjelovanje na polnocki smatraju važnim i oni koji ne odlaze redovito nedjeljama na misu. Takvo božicno slavljenje badnje veceri toliko je opcenito kod svih hrvatskih katolika da ukazuje opcu svijest o nepobitnosti i privlacivosti otajstva Božica. Ono je drago i onim ljudskim dušama koje svoje kršcanstvo nisu razvile do pune zrelosti. Božic i njih dosiže, a božicno cestitanje je izraz da prihvacaju kršcansku poruku o miru, ako i zastaju pred porukama o Bogu i covjeku.


BOŽIĆ

Božic je blagdan mira. U mnogim krajevima je obicaj da se na taj dan ide na tri mise. Prva je polnocka, druga je rana jutarnja, a zove se pastrica, zornica ili mala misa, i obicno se na toj misi ide na pricest. Treca misa se zove poldanica ili vela misa. Mlada celjad, a posebno djevojke, se za svaku misu presvuku u drugu svecanu haljinu. U kuci na stolu treba citavo vrijeme biti boca s rakijom i košarica sa smokvama, orasima, lješnjacima, bademima, iako svaki kraj obiluje svojim specificnostima. Rucak je svecan i obilan, a za stolom se treba naci citava obitelj. Do iza rucka su svi ukucani na okupu, a popodne mlada celjad odlazi cestitati prijateljima i znancima. Ako na Božic pad kiša, vjeruje se da ce roditi sve što se motikom okopava.
Znacajan je i bogati božicni jelovnik. Uz tradicionalna jela na stolu ce se naci sve vrste voca, povrca i mesa, neobicno obilje bilo brojem vrsta jela bilo kolicinom. Osobito su znacajna peciva i božicni kruhovi, božicna pecenka, te hladetina. Božic se pretežno svetkuje po tradiciji intimnije, strogo unutar same obitelji. U starijoj tradiciji poznat je polaznik ili položar, prvi posjetitelj koji na Božic ude u kucu; u nekim krajevima je to na Badnjak, Stjepanje ili Novu godinu, uz kojega je vezano više obicaja i vjerovanja. On treba biti zdrav i krepak, jer to kuci donosi srecu. Da se kojim slucajem ne bi dogodila "nesreca", ukucani se obicno unaprijed dogovore s nekim kršnim momkom, koji onda "slucajno" prvi ude u kucu.Gotovo svi obicaji vezani uz polaznika imaju isti cilj i smisao da se izazove radost i uopce blagostanje citavoga doma.
Božicno cestitanje najprije se dogadalo u kuci medu clanovima obitelji. Zatim je obuhvatilo rodake i prijatelje, a na kraju sve mještane. Cestitanje Božica od kuce do kuce, tzv. koledanje, obavljalo se uz pjevanje božicnih pjesama, a cestitari, zvani betlehemari ili pastiri, bi primali darove. Vjernost kršcanskoj poruci Božica iskazuje se izrazima božicnog cestitanja: Faljen Isus! Cestit vam bio Bog i Božic i sveto slavno porodenje! uz odgovor: I vaša duša kod Boga bila! Ili: Cestit Božic i porodenje Isusovo! uz odgovor: Cestita ti vira i duša! Lijepa je cestitka: Na dobro ti došlo porodenje Gospodinovo! s odgovorom: I tebi, brate, i svim tvojim u kuci! Svetkovanje blagdana ukljucuje božicni odlazak u crkvu na mise, ali i znakove izmirenja izmedu zavadenih unutar roda ili medu susjedima. Cestitanje Božica želi povecati radost slavljenja božicnog blagdana. Vjernost obicajima može umnožiti tu radost, ali vjernicki narod ne zaboravlja da je Isus Krist Svijeta Razveselitelj. Tu radost, osim opceprihvacene pjesme u zbiru hrvatskih božicnih popijevki Radujte se narodi, izrazito naglašava pjesma iz okolice Šibenika, i to osobitu u pripjevu koji Isusa naziva "radošcu, dikom i sladošcu":

Veselmo se ov cas, braco premila,
jer je Diva nocas Sina rodila.
Zdrav Isuse, naša radost, naša dika,
naša slodost, Spasitelju naš!
Svitlost u jedan cas bi svita svemu
kad Marija rodi u Betlemu,
Zdrav Isuse, naša radost, naša dika,
Naša slodost, Spasitelju naš!
Pastiri, sad vi stada pustite,
diticu malom svi skupno hodite,
Zdrav Isuse, naša radost, naša dika,
naša slodost, Spasitelju naš.


BOŽICNI TJEDAN

Božicni tjedan, blagdan Sv. Stjepana, Sv. Ivana, Nevina djecica ili Mladenci te Stara godina, takoder su krcati božicnim dogadanjem koje prate osobiti pucki obicaji: na Stjepanje ili Štefanje grupe mladica obilaze selo i s popratnim pjesmama cestitaju Stjepanima i Šteficama imendan; na Svetog Ivana, koji dolazi iza Stipanja, blagosivlje se vina, iznosi slama iz kuce i stavlja na vocke da bolje rode; na Nevinu djecicu, Mladence ili Herdoševo, dan iza Svetog Ivana, u mnogim je krajevima obicaj da se s vrbovim šibama ljudi lagano udaraju šibanje, a nekoc i starohrvatsko "biranje kralja" te drugih narodnih dužnosnika.


NOVA GODINA

Da je Nova godina nekoc pocimala na Božic kazuje i naziv za taj dan u nekim hrvatskim krajevima gdje se i danas naziva Mali Božic ili Mladi Božic. Taj obicaj vuce korijen od vremena kad se i Nova godina slavila 25. prosinca. Tek se kroz 16./17. stoljece provodi razdvajanje i Nova godina se opet pomice na 1. sijecnja, kako je svetkujemo i danas. Obiteljsko svetkovanje Nove godine vrlo je slicno božicnom, s time da je Božic okrenut užoj obitelji, a Nova godina rodbini i prijateljima. Danas je išcekivanje Nove Godine izgubilo znacajku obiteljskog blagdana, ne samo u gradu nego i na selu. Nisu se sacuvala ni stara cestitanja koja ispreplicu poruku o dogadaju Božica s novogodišnjim dobrim željama clanovima obitelji i njihovom materijalnom dobru. Suvremeno slavljenje Nove godine je opce; pripada svima, a ne samo kršcanima. Kako su narodni obicaji gotovo zamrli, valjalo bi u tom slavljenju razvijati ljudske vrednote; osobito u cestitanju. Treba poci od cinjenice da cestitanje popracuje redovito gesta rukovanja, stisak ruku, a i ljubljenje uz rijeci: "sretna ti Nova godina!"

 

TRI KRALJA

Božicni blagdani završavaju 6. sijecnja, kada Crkva slavi Bogojavljenje. Ovim blagdanom Crkva se spominje dvaju dogadaja iz Isusova života. Prvi je Isusovo krštenje u rijeci Jordan pa se taj dan naziva i Vodokršce a u crkvu donosi krstiti voda s kojom se poslije blagoslivljaju polja i životinje. Drugi je pohod triju mudraca s istoka koji su se došli pokloniti malome Isusu donijevši mu darove, mirtu, zlato i tamjan. Na dan Bogojavljenja ili Sveta Tri kralja posljednji put pale se božicne svijece i drvo badnjak, a blaguju se i odredena božicna peciva. Blagdanom Tri kralja zakljucuje se središnji skup božicnih obicaja. Toga dana se skidaju božicni ukrasi i u kuci završava obiteljski božicni ugodaj. Tim danom završava se osobit period - tzv. "dvanaest dana"- dvanestodnevnica. I taj je blagdan obilježen pocimanjem što se ocituje blagoslovom kuca, koje obicno pocinje drugi dan iza Božica i traje do Sveta Tri kralja. Svecenik s dvojicom svojih pomocnika, negdje nazvani glorijaci a negdje križari, obilaze i blagoslivljaju kuce, gdje ih docekuju svecano obuceni ukucani, a na odlasku ih domacin nagraduje darovima, koji su nekada bili u naturi, a danas su obicno u novcu. Nekoc se blagoslovljenom vodom škropilo po kuci, staji, vrtu, polju, pcelinjaku itd. Uz Bogojavljenje je vezan i obicaj ophoda tzv. zvjezdara, trojice djecaka koji su odjeveni kao tri "kralja" s rasvijetljenom zvijezdom. U tom obicaju su prisutne kolede pa zvjezdari pjevaju božicne pjesme, ali i pjesme kojima se želi duhovno i materijalno dobro ljudima. Naravno, i ti ophodi su povezani s darivanjem cestitara.
Kršcansko znacenje blagoslova domova temelji se na božicnoj istini da se je Bog udomio na zemlji. Svecenik zapocinje blagoslovnu molitvu zazivom: "Mir kuci ovoj i svima koji prebivaju u njoj!". Po Božicu naši hramovi postadoše kuce, a kuce hramovi, jer se Bog okucio na zemlji da stanuje medu nama, s nama i u nama. Blagoslov kuca stoga želi naglasiti da su naše kuce i stanovi obitavališta Božja i zazivlju da se Bog ne iseli iz naših domova. Stoga valja blagosloviti covjeka, obitelj, da bi on sam, njegova obitelj i njegov svijet - bili dom Božji. Božicni krug obicaja završava na Svijecnicu i blagoslovom grla na dan Svetog Blaža. Bez obzira na mnoštvo razlicitih obicaja, s pravom se može reci da je Božic cisti obiteljski blagdan. U duhovnom svijetu Božic je mjera vrijednosti, mira, sloge, poštovanja doma, moralnih normi i obilja.

 

 

 

Božić u Hrvata
Advent
Božić
Badnjak
Božićne pjesme
Božićni recepti
Božićni ukrasi
Čestitke






 
 

  Isprintaj Proslijedi  

Home | Hrvatski proizvodi | Hrvatski suveniri | Hrvatske vinske ceste | Hrvatski maslinari | Hrvatski inovatori | Zdrava hrana | Hrvatska glazba | Ostalo | Linkovi | Marketing

Copyright 2007 PPR. All rights reserved.
Reproduction or copying of images is prohibited.