Made-in-Croatia-vijesti iz gospodarstva




HRVATSKA
-
zapis o narodnoj tradiciji


 


24.veljače 2015.
HRVATSKA TRADICIJA
Tradicija izrade čipke u Hrvatskoj

Prema uvriježenoj definiciji, čipke su šupljikavi ručni rad od lanenih, pamučnih, svilenih, agavinih , srebrenih ili zlatnih niti. Dvije su osnovne izradbe čipke, šivenje iglom i prepletanje niti s batićima. Među čipkasrke tehnike ubrajaju se još i mrežaste, pletene, kukičane i strojno izrađene čipke.

Vrijeme nastanka prve čipke pada u doba renesanse a svoj najveći procvat čipkarstvo je doživjelo u razdoblju baroka i rokokoa. Već tada je bogato plemstvo prepoznalo ljepotu čipke koja je kao skupi ukras krasila njihovu odjeću. Skupu čipku mogli su kupovati samo bogati a čipka je postala simbolom  visokog staleža koje je uživalo u naglašenom i pretjeranom ukrašavanju čipkom.


Čipkarstvo  u Hrvatskoj
Razvitak čipkarstva u Hrvatskoj imao je posve drugačiji slijed nego u ostalom dijelu Europe. Ono dolazi  kao dio etnografske baštine, vezano je uz seosku populaciju u okviru  seoske proizvodnje. Prvenstveno je namijenjeno ukrašavanju ženske tradicijske odjeće i platnenog posoblja. 
Danas u Hrvatskoj postoje tri glavna i jedan manje poznati centar izrade čipke gdje je izrada čipki vezana za dugu tradiciju. U kontinentalnom dijelu to je Lepoglava u Zagorju (lepoglavska čipka, rad na batiće), manje poznata   Sveta Marija u Međimurju (svetomarska čipka, rad na batiće) na Jadranu su Pag (paška čipka , rad na iglu) i Hvar (čipka od agave , rad na iglu .


Lepoglavska čipka


Lepoglavska čipka

Grad Lepoglava kojeg  su stvarali pavlini(bijeli fratri) već od 1400. kolijevka je znanosti, umjetnosti i kulture godine. Vjeruje se da su upravo pavlini donijeli umijeće čipkarstva u Lepoglavu a ono se poslije proširilo među seoskim  stanovništvom i ostalo tradicija koja nikada nije iščezla.
Lepoglavska čipka svoj pravi procvat je doživjela s kraja 19. stoljeća i u prvoj polovici 20. stoljeća zahvaljujući Zlati pl. Šufflay koja prva organizira izradu čipake i oplemenjuje je narodnim ornamentom, a iznimno uspješno njezin rad nastavlja 
Danica Brossler. U novije vrijeme čipkarstvo se ponovo gospodarski osmišljava, organizira i nudi kao jedinstven, izvorni, hrvatski proizvod na domaćem i stranom tržištu.
Karakteristike lepoglavske čipke: 

tehnika izrade: čipka se radi na batiće; 
način izrade: pomoću okruglog tvrdog podloška i parnog broja drvenih batića (dedek i bateki), preko nacrtnog predloška, preplitano na način koji reljefno ističe konture pojedinog motiva čija površina je uvijek izrađena u kombinaciji gustog i rijetkog pletiva; 
materijal: laneni konac, pamučni konac u bijeloj i bež boji (oznake debljine od 100 do 200)
ornamentika: geometrijski i stilizirani cvjetni i životinjski motivi; 
najčešći motivi: stazica, pužić, frkač, kiflek, tulipan, ruža, makova ruža, jaglac, ružin list, hrastov list, cvjetić, cvjetić s peteljkom i listom, cvjetić s listićem,bršljan, žir, grozdek, loza, djetelina, purek, lav, leptir, ptica, orao 
podloga i ispuna: mrežica- dretvica, mrežica s petljicom- nameknjenadretvica, paučina, sače, sače s listićima, šahovnica, slovo k, kosa mrežica 
proizvodi: tabletići- podlošci okruglog, ovalnog i pravokutnog oblika različitih veličina.

Lepoglavska čipka upisana je na UNESCO-vu listu nematerijalne vrijednosti



Svetomarska čipka


Svetomarska čipka 

Međimurje (Sveta Marija)  se također  svrstava u regije prepoznatljive po čipkarstvu. Iz ovog dijela dolazi svetomarska čipka (rad na batiće ili kukicama) . Kao i u drugim područjima Europe, i ova čipka razvijala se od jednostavnih prepleta i mreža do profinjenih ukrasa izrađenih pomoću velikog broja batića. 

Porijeklo i povijest izrade čipke na batiće u Međimurju zasada je nepoznata. Prema usmenoj predaji i rijetkim zapisima možemo ju pratiti do prve polovice 19. stoljeća. Za dublju prošlost, osim po pretpostavkama, za sad nemamo dokaze. Moguće je da je čipkarstvo u Svetoj Mariji i Međimurju znatno starije od postojećih dokaza zbog izoliranosti područja.

Svetomarska čipka spada među jednostavnije čipke koje se izrađuju s relativno malo batića -najčešće sa 6 pari, pa sve do 36 pari kod najzahtjevnijih uzoraka. 
Osnovna karakteristika ove čipke, koja ju čini drugačijom od ostalih, izrada je jednom neprekinutom niti koju drži jedan par batića – dakle konac se ne smije spajati i poželjno je da se nigdje kod pletenja ne potrga. Zato se za izradu pojedinog primjerka čipke mora točno znati duljina konca koja se mora namotati na par batića. Mjera za duljinu konca je balo, dakle, određeni broj namotaja konca oko bala, određen je za pojedinu čipku. Konac se namata ručno iako danas postoje i strojevi. 
Druga važna karakteristika je što se izrađuje na papirnatom predlošku bez slike. Papirnati predložak je rupičast i svaka čipkarica zna čitati ove rupice.

Po obliku su se u prošlosti izrađivale dvije vrste čipke: pravokutna koja se izrađivala za tržište izvan Međimurja i čipka s polukružnim caknama (špica za poculicu) za naše narodne nošnje. 
Pravokutna čipka nazivala se velika tanka i mala tanka i bila je jednostavnija za izradu. Pravokutne trake krasile su podravsku i moslavačku nošnju, a trebalo je spojiti više traka zajedno. Za samo jednu traku tj. jedan komad ovakve čipke potrebno je oko 60 sati rada. 
Traka s caknama nazivala se špica za poculicu i bila je izuzetno zahtjevna za izradu. Špica za poculicu sastoji se od 5 polukružnih cjelina s istovjetnim motivom( lastavička, katruža, jagnješce ili krogljica). Špice su se iglom spajale na pletenu ili kukičanu kapicu, a nakon postavljanja poculice na glavu na vrh se stavljala velika pletena mašna - žnjora. 
Poculica se namještala na posebno počešljanu kosu, a za tako počešljanu ženu rekli su da je počipkana.

tehnika izrade: čipka na batiće; 
najčešći motivi: motivi izvedeni iz narodne odjevne tradicije i oblici u slobodnoj izvedbi

SVETOMARSKA ČIPKA - ZAŠTIĆENO JE NEMATERIJALNO KULTURNO DOBRO S OZNAKOM IZVORNOSTI


Paška čipka


paška čipka

Vjeruje se da paška čipka korijene ima u Mikeni te da se u Gradu Pagu počela raditi potkraj 15.st. Veliku važnost u njenoj povijesti imaju sestre benediktinke iz samostana sv. Margarite koje su bile glavni pokretač čipkarstva i škole čipke u Pagu.
Danas se u samostanu nalazi kolekcija od preko 127 eksponata koju čuvaju i sakupljaju preko 150 godina a koju je Ministarstvo kulture RH proglasilo kulturnim dobrom Hrvatske. Jedan od najvrednijih eksponata je oltarnik sašiven prije 150 godina. Na svom putu razvoja u savršenstvo kojim se danas ponosi paška čipka je putovala u razne krajeve svijeta, a u vrijeme Marije Terezije šila se na dvoru.

S vremenom paška čipka je postala samostalan dekorativan predmet, ukras na namještajima, uokvirena na zidovima, ušivana u odjevne predmete, ukras plahtama, jastucima, zastorima, stolnjacima te kao ukras na crkvenom ruhu. „Čipkarska škola“ u Gradu Pagu osnovana je 1906 . godine a utemeljio ju je tadašnji gradonačelnik Paga Frane Budak dok je prva učiteljica bila Nina Rakamarić. Škola kontinuirano radi a uz školu važnu ulogu u očuvanju paške čipke ima i Udruga paških čipkarica „Frane Budak“.

Izvorna paška čipka (rad na iglu) imala je strogo geometrijske uzorke. Jedan od osnovnih oblika čipke koju nalazimo na folklornom ruhu, je retičela. 
Retičela je kvadratni prostor urezan u platnu i ispunjen nitima poput paukove mreže po kojoj se bodom (obamata) šivaju željeni motivi ukrasa. Rad u prvotnoj retičeli Paškinje nazivaju ''paški teg''(u značenju ženski ručni rad)a nalazi se na prsima košulje i na kraćim stranicama pokrivaće (marama za glavu), u onom starinskom tipu ženskog ruha (narodna nošnja) koji se formirao još u 15. stoljeću. Paški se teg radiobez crtanih predložaka . 
Na početku 20. stoljeća, pod utjecajem Čipkarske škole u Pagu, čipka se osamostaljuje, pa nije više vezana uz platnenu podlogu. Od tada pa sve do danas izrađuju se uglavnom tabletići raznih veličina i oblika, posteljno rublje, oltarnici ili ukrasni rupčići. 
Ali znamo da je bezbroj novih predmeta s vremenom nastalo spontanom kreacijom samih čipkarica koje pojedine elemente izrade, moglo bi se reći ''genetski'', nose u svom pamćenju. Prozračna u likovnoj koncepciji i čvrsta u izvedbi kao da svojom zrnastom strukturom Svijetu prenosi djelić kamenjara na kojem je nastajala, govoreći o kontinuitetu života na ovim prostorima, o identitetu hrvatskog čovjeka koji s ovom čipkom živi već nekoliko stoljeća.

Paška čipka se odlikuje iznimnom ljepotom uzoraka, kvalitetom i načinom izrade
a u nju je utkana višestoljetna tradicija umječe izrade.Paška čipka je izvorni hrvatski proizvod te se tijekom godina pokazalo da uporabna vrijednost paške prerasla u kulturno dobro RH. nematerijalnu baštinu te izraziti suvenir otoka Paga pa i Hrvatske te je jedan od najpoželjnijih hrvatskih suvenira prikladan kao poklon i osobna uspomena.Ovo "bijelo zlato" kako ga zovu sve više postaje predmet koji se ističe svojom umjetničkom vrijednosti i izgledom te nije neuobičajeno da se vidi uokvirenu na zidu poput neke slike. 

Način izrade paške čipke

Postoji više vrsta i oblika čipke te jedan način izrade: iglom na krutoj površini kada se uz osnovne niti nadovezuje uzorak iz središta prema vani poput paukove mreže koji se odlikuje iznimnom čvrtoćom, pri ovom čipkanju upotrebljavaju se niti konca iznimne tankosti i čvrstoće koji daju čipki specifičan prozirni ali i čvrsti izgled, ovaj način izrade čipke je izvorni,

Paška čipka upisana je na UNESCO-vu listu nematerijalne vrijednosti



Čipka od agave


čipka od agave

Samostan benediktinki u Hvaru postoji od 1664. godine, kada su iz Raba došle u Hvar dvije redovnice da bi samostan mogao započeti svoje djelovanje. Za osnutak samostana zalagala se hvarska komuna od 1534. godine, a neki Hvarani svojim darovnicama poticali izgradnju istoga. 
No najveća zasluga ide biskupu Milaniju koji je sretno priveo kraju dugogodišnje otezanje oko osnutka te sam osobno išao u Rab i doveo redovnice u hvarski samostan sagrađen na ostavštini pjesnika Hanibala Lucića. 
Godine 1836. hvarska komuna zatražila je od benediktinki da osnuje žensku pučku školu. Sestre su to prihvatile, osnovale školu i vodile punih 60 godina: 1826-1886.  
Uz prvenstveno duhovni karakter ozračja što ga samostan već stoljećima širi na ovom prostoru, danas je posebno poznat po cijelom svijetu po čipki od agave, koja se samo tu u samostanu njeguje, po tradiciji od prije 100-120 godina i prelazi iz generacije u generaciju.
Posao oko pripremanja niti vrlo je mukotrpan. Iz svježega lista izvlače se niti i prerađuju na specifičan način dok se dotjeraju za upotrebu. 
Čipka od agave se Izrađuju u tri različite tehnike poznate kao ‘‘tenerifa’’, ‘‘mreškanje’’ i ‘‘antika’’. Agavine čipke se ne mogu prati, niti peglati, ali su, uz pažljivo čuvanje, veoma trajne.

Tehnika ‘‘antika’’ veže se uz rad sestre Kunigunde Rossi iz Motovuna, koja je umrla 1967. u dobi od 87 godina. Postupak postavljanja podloge za ‘‘antiku’’ potpuno je obrnut od onog ‘‘tenerife’’. Naime, niti se namiču od ruba prema sredini, a ne od sredine, kao kod druge dvije tehnike.
Ljepota ove čipke ponajprije je u tome što ni jedna nema predloška (nacrta), već je ona proizvod mašte, sposobnosti i umjetničke nadarenosti pojedine čipkarice, a iznad svega njihove ljubavi i strpljenja, tj. svaka je unikatna i baš ta neponovljivost daje joj posebnu vrijednost.  


Hvarska čipka od agave upisana je na UNESCO listu nematerijalne reprezentativne baštine svijeta.

izvor:prikupljeno iz više izvora /Made-in-Croatia

vezane teme OBNOVA TRADICIJSKOG RUHA U HRVATSKOJ



GLAERIJA
hrvatske narodne nošnje
Obnova tradicijskog ruha i tekstilnog rukotvorstva u Hrvatskoj nakon Domovinskog rata
SUVENIRI
lutke u narodnoj nošnji
lutka u dubrovačkoj narodnoj nošnji
NARODNA NOŠNJA-
dijelovi (BiH Hrvati)
Sareni mekavci od vune
NARODNA NOŠNJA
narudžba

 

 

  Isprintaj Proslijedi  

Home | Hrvatski proizvodi | Hrvatski suveniri | Hrvatske vinske ceste | Hrvatski maslinari | Hrvatski inovatori | Zdrava hrana | Hrvatska glazba | Ostalo | Linkovi | Kontakt

Copyright 2007 PPR. All rights reserved.
Reproduction or copying of images is prohibited.