Made-in-Croatia, poslovne vijesti


16.svibnja 2016.
PROIZVODI S OZNAKOM PODRIJETLA
Otočni proizvodi kao nedovoljno iskorištena šansa

Otočni proizvodi

Ako se stvar mjeri isključivo "kvadratima", Hrvatska je, ruku na srce, više pješadijska nego pomorska zemlja. Ali je među nama ipak – ili barem tako izgleda ovdje potpisanom autoru – neshvatljivo puno onih koji o onom što bi se moglo nazvati 'jadranskom orijentacijom' blage veze nemaju, pogotovo kad je riječ o otocima i otočanima.

To, nažalost, vrijedi i za ovdašnju, primorsku čeljad, koja uglavnom ne ljubi trajekte, višak juga i manjak likara, dok su za one s kopna, suhozemce, otoci ionako "španska sela" koja, ako se njih pita, postoje samo ljeti, kad se tu dođe uživati na plaži, jesti frišku ribu, piti dobro vino i prepričavati manje-više bezvezne viceve o škotskoj škrtosti naših bodula. Druge se stvari na otocima ne vide i ne priznaju se, osobito ne s kontinenta, a ta je okolnost u prilično čvrstoj vezi s temom današnje Dalmovnice: nastankom, razvojem, stanjem i budućnošću projekta 'Hrvatski otočni proizvod'.

Taj je projekt, naime, stvoren na moru, u Splitu prije devet godina, da bi ga (političke) plime s vremenom "preselile" u slikovite mandrače zagrebačkih ministarstava, što – kako je kazano - uvelike korespondira s time dokle se projekt dobacio i, osobito, dokle se mogao dobaciti da je, kako bi rekao narod, bilo više sriće i pameti.

Ono što se, u najkraćim crtama, može opisati kao svojevrsni 'paket proizvoda' nastalih na jadranskim otocima i označenih posebnom markicom, krenulo je 2007. godine 'iz glave' gospođe Maje Dvornik, tada voditeljice Odjela za programe održivoga razvoja otoka pri Ministarstvu mora, a sad čelnice Upravnog odjela splitske Lučke kapetanije.

Ona je – čvrsto uvjerena u ogromne vrijednosti koje otoci mogu pružiti Hrvatskoj – 'operacionalizirala' svoj završni rad s postdiplomskoga studija menadžmenta na splitskoj Ekonomiji te je s idejom stvaranja branda 'Hrvatski otočni proizvod' svoj projekt 'ponudila politici'. I, uz manje ili više zastoja, politika je reagirala; projekt se primio, dobio je zasebni članak u Zakonu o otocima i u njegovu se okviru počelo ostvarivati ono što je sama autorica trasirala: radišnost i kreativnost otočana pokazala se i potvrdila kroz stotine proizvoda koji su, udovoljivši strogim kriterijima, stekli pravo zakititi se oznakom 'Hrvatski otočni proizvod'.

Do sada je tu oznaku (dizajn Bruketa/Žinić) steklo 219 otočnih proizvođača za 628 proizvoda s 23 otoka i poluotoka Pelješca. "Zalijepljena" je na vina, rakije, likere, maslinova ulja, sireve, slastice, ribe, marinade, džemove, med, začine, motar, kapare; tu je creska vuna, paška čipka, rapska torta, brački kamen, kozmetika, eterična ulja, ljekovite trave, škraping po mrkenti… a u potencijalu, ideji, nacrtu i ambiciji još je puno toga što bi ovaj sjajni projekt moglo dodatno oploditi.

U međuvremenu,'otočni proizvod' je promijenio matično ministarstvo – sad je pod kapom Ministarstva regionalnog razvoja i eurofondova – dok je Uprava za otoke (s njome i svi poslovi vezani za 'otočni proizvod') preseljena u Zagreb, na suho, daleko od senzibiliteta za bodulske balade, a što je jedan od elemenata u kojima izvorna autorica ove storije s otoka, Maja Dvornik vidi razlog izvjesnog zaostajanja toga projekta koji je konstruiran s pet brzina, ali ga se stalno vozi u drugoj:

'Motivi za ovaj moj istup svakom dobronamjernom sasvim su jasni: Hrvatski otočni proizvod projekt je za velike domete, za dalekosežnu afirmaciju kreativnosti i umješnosti naših otočana na zahtjevnoj europskoj i svjetskoj sceni, ali se ti ciljevi i potencijali ne ostvaruju u potpunosti jer je u neku ruku zagušen birokratskom inertnošću i neinventivnošću.

Dosad je otvoren tek jedan dućan HOP-artikala, u Šibeniku, drugi se u Zagrebu neuspješno rađa već sedam godina, ne radi se na boljem organiziranju otočnih proizvođača i samo se, uz pozive na poneki sajam, dodjeljuju nove oznake; ne ide se prema europskim fondovima, ne iskazuju se prave ambicije za nastup i zaradu na 'daskama' Bruxellesa, Londona, New Yorka… A moglo bi se.'
Ne samo da bi se moglo, nego bi se i moralo. Otoci bi bili zahvalni.


suveniri i proizvodi domačeg podrijetla OVDJE


slobodnadalmacija.hr/made-in-croatia.com.hr
foto:Nikolina Vuković Stipaničev/EPH







 

  Isprintaj Proslijedi  

Home | Hrvatski proizvodi | Hrvatski suveniri | Hrvatske vinske ceste | Hrvatski maslinari | Hrvatski inovatori | Zdrava hrana | Hrvatska glazba | Ostalo | Linkovi | Kontakt

Copyright 2007 PPR. All rights reserved.
Reproduction or copying of images is prohibited.